Melia - suosjećanje - molitva

S Meliom je sve počelo. Primjetila sam je jednog maglovitog zimskog dana i zbog njene  ljepote htjela sam je fotografirati. Imala je čudesne duge, nježne grane ukrašene bijelim lopticama. Ali kad sam se isti dan vratila s fotoaperatom sva je čarolija bila nestala. Odrezane grane ležale su naokolo i ja sam uzela nekoloko kuglica sa sobom da bih barem doznala kako se to stablo zove.

Bilo mi je ljepo vidjeti kako je ona krenula u rast

nije se dala...

Na njemačkom je zovu i "Paternoster Baum" - stablo Očenaša jer se od njenih kuglica (oprez - otrovne su!)

izrađuju krunice...

Zato želim završiti ovu priču s molitvom :

Gospodine, ne molim Te za vidjenja i čuda, molim tek snagu za život svednevni. Pouči me umijeću malih koraka. Misli mi razbistri, učini me snalažljivim, nauči me ugrabiti pravi trenutak. Daj da vidim kako je sve u životu važno. Jakost mi daj za red i pravu mjeru, da ne klizim kroz život poput rasipnika, već vrijeme svoje mudro da raspoređujem, pa ipak da umijem prepoznati trenutke bogate sjajem, ljepotom i milinom i odvojiti časak za užitak srca  i duha. Pomozi mi spoznati da ne koristi sanjati niti o prošlosti, niti budućnost te da je najvažniji sadašnji čas, i da sve što slijedi učinim najbolje. Očuvaj me opsjene da život ima glatko teći, trijezan mi uvid podari u istinu da su poteškoće, porazi i padovi, neuspjesi, boli pa i katastrofe na stazi žića vjerni pratioci uz koje naša bića sazrijevaju i rastu...

Antoine de Saint-Exupery